U zadnje vrijeme osobiti je napredak postignut u radioimunoterapiji non-Hodgkin B staničnih limfoma (NHL). Prvi preduvjet za uspješnu terapiju je izolacija i definiranje antigena, koji se nalazi na površini tumorske stanice. U slučaju NHL definirano je nekoliko antigena: CD20, CD19, CD22 i CD52. Najpovoljnija svojstva ima CD20 antigen koji se nalazi na površini gotovo svih (preko 90%) B-staničnih NHL i ne cirkulira slobodan u plazmi. Ne zna se točno koja je njegova funkcija, ali se pretpostavlja da igra ulogu u ranoj fazi diferencijacije stanica. Važno je naglasiti da se ovaj antigen ne nalazi na normalnim hematopoetskim matičnim stanicama, ranim B prekursorima, zrelim plazma stanicama (proizvode imunoglobuline) niti na bilo kojem drugom tkivu van limfnog sustava. Nakon anti-CD20 terapije normalne B-stanice se obnavljaju iz hematopoetskih matičnih stanica i ranih B prekursora. Proizvodnja imunoglobulina tijekom i nakon terapije nije ugrožena jer nema djelovanja na plazma stanice.
