Humanitarna trka Terry Fox Run 2008
članak objavljen: 12.09.2008.Ovim putem Vas želimo upoznati sa svjetskom humanitarnom utrkom Terry Fox Run koja se svake godine održava u cijelom svijetu u čast mladića Terrya Foxa koji je obolio od sarkoma. Kako bi skupio dovoljno sredstava za liječenje protiv te opake bolesti, krenuo je u trku po Kanadi koju je nazavo „Maraton nade“. Iako je pretrčao pola Kanade, nažalost, nije uspio završiti svoj Maraton prije povratka bolesti. Umro je u 22. godini života. Njemu u čast, obitelj je odlučila nastaviti tradiciju i pokrenuti akciju sakupljanja novčanih sredstava za borbu protiv raka. Otada je događaj postao i kanadska državna tradicija za borbu protiv raka. "Terry Fox Run" održava se jednom godišnje u mjesecu rujnu u Kanadi i 55 zemalja širom svijeta.
Humanitarna trka Terry Fox Run 2008 održat će se 28.09.2008. godine u 14:00 sati na Zagrebačkom Jarunu, a početak utrke predviđen je u 16:00 sati. Organizatori ovogodišnje humanitarne utrke: MPG d.o.o., Veleposlanstvo Kanade, Hrvatska liga protiv raka, Zagrebački holding i Hotel Regent Esplanade uz pomoć naše Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti, njihovih obitelji i prijatelja „Za novi dan“, pozivaju tvrtke i građane da i ove godine podrže akciju trčanjem, hodanjem, vožnjom bicikla, rolanjem, novčanom donacijom prije trke ili dobrovoljnim radom na sam dan humanitarne akcije.
Cilj ove humanitarne akcije jest sakupiti sredstva za istraživanje raka u Hrvatskoj. Ovogodišnje donacije namijenjene su Klinici za tumore u Zagrebu i Centru za istraživanje raka u splitskom centru Medils.
Prošle godine prikupljeno je rekordnih 900.000 kuna, te je novac bio namijenjen nabavi opreme za liječenje djece s malignim oboljenjima Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb na zagrebačkoj Šalati.
Ovim Vam želim skrenuti pažnju kako je ovo jedan izuzetan humanitaran projekt kojim nastojimo osvijestiti ljude o problemima onkoloških pacijenata te Vas najljepše molim da se i Vi odazovete našem pozivu.
U nastavku slijedi potresno pismo Terry Foxa kojim je tražio pomoć za trku:
„Večer prije nego sam doživio amputaciju desne noge, moj trener košarke donio mi je časopis s člankom o čovjeku koji je doživio sličnu sudbinu i nakon toga trčao na Maratonu New Yorka. Upravo to bio je presudni trenutak kada sam odlučio suočiti se s novim, nametnutim izazovom i ne samo nadvladati svoj invaliditet, nego ga u potpunosti pobijediti. Nikako nisam želio jednog dana pogledati u prošlost i reći da me to u bilo čemu onesposobilo.
Kroz vrlo kratko vrijeme shvatio sam da će to biti samo pola mog zadatka, jer sam prolazeći kemoterapiju 16 mjeseci doživio grubu stvarnost i osjećaj nemoći koji je vladao u klinici. Vidio sam lica koja su se i dalje hrabro smiješila, ali i one koji su u potpunosti odustali. Upoznao sam osjećaje nade, poricanja i očaja. Moj zadatak nije mogao biti sebičan. Nisam mogao napustiti ovaj svijet znajući da iza sebe ostavljam mnoga takva lica i osjećaje, iako sam znao da će mi odlazak donijeti određeno oslobođenje. Patnja mora negdje prestati… odlučio sam prevladati vlastita ograničenja u svrhu tog cilja.
Od početka trka je bila izuzetno teška i osim sa standardnim poteškoćama s kojima se susreću svi sportaši posvećeni svome cilju, susretao sam se s mnogim preprekama vjerojatno nepoznatima trkačima s dvije zdrave noge. Svi ti problemi sada su iza mene, jer sam im se uspio oduprijeti ili sam naučio nositi se s njima. Osjećam svoju fizičku i psihičku snagu. Uskoro ću tjedno moći pretrčati 1 milju više i zajedno s treningom snage kojim sam se bavio, do slijedećeg travnja moći ću postići ono što je do nedavno za mene bio samo daleki san koji u zemlji čuda postaje stvarnost: pretrčati Kanadu i prikupiti novac za borbu protiv raka.
Trčati mogu, čak i ako ću morati puzati posljednjim kilometrima.
Potrebna nam je vaša pomoc. Ljudi u klinikama oboljelih od raka diljem svijeta trebaju ljude koji vjeruju u čuda. Nisam sanjar i ne kažem da ću svojom inicijativom dobiti odgovore ili pronaći lijek protiv raka. Ja jednostavno vjerujem u čuda. Moram.“
Terry Fox, listopad 1979. g.
