Imunološki sustav čine slezena, limfni čvorovi, krajnici, koštana srž i bijele krvne stanice. Imunološki sistem pomaže organizmu tako što ga štiti od infektivnih čimbenika, kao što su bakterije, virusi i gljivice. Ta zaštita se sastoji od mreže stanica koje međusobno surađuju da bi identificirale i «razoružale» strane stanice, koje se normalno ne nalaze u organizmu.
Postoje dvije glavne grane imunološkog sistema:
- Prirođena imunost predstavlja primitivniji oblik, razvojno gledano, čine je brojne stanice kao što su neutrofili, prirodne ubilačke stanice (NK stanice), dendritičke stanice, makrofagi itd., koji prepoznaju stranu stanicu u tijelu i ubijaju je.
- Stanice koje pripadaju stečenoj imunosti (T i B limfociti) prepoznaju određeni antigen s površine stanice strane tijelu i oni limfociti koji su specifični za baš taj antigen se umnažaju i bore protiv napadača. Stanice stečene imunosti imaju i sposobnost pamćenja, tj. stanice pri ponovnom susretu s određenim antigenom reagiraju burnije i brže nego prvi put.
U imunoterapiji bitna je stečena imunost budući da je bitno ciljano uništiti tumorske stanice koje se malo razlikuju od normalnih stanica tijela (budući da potječu od njih), no ipak pokazuju drukčije antigene na površini koje mogu biti metom terapije.
U stečenoj imunosti bitne su tri vrste stanica:
- B limfociti ili B stanice koje su specijalizirane da prepoznaju oznake na površini stranih stanica koje se nazivaju antigeni, te B stanice sazrijevaju u plazma stanice koje izlučuju protutijela, tj. proteine koji prepoznaju i izoliraju strane stanice. Svaka B stanica proizvodi jedno specifično antitijelo, koje prepoznaje jednu specifičnu staničnu oznaku ili antigen. To antitijelo je potrebno i za druge bijele stanice koje se zovu neutrofili (neutrophils) i monociti (monocytes) da bi prepoznali i uništili strane stanice.
- T stanice i stanice ubojica tj. NK stanica (natural killer cells) koje imaju nekoliko funkcija: pomažu B stanicama u proizvodnji protutijela, a također identificiraju i ubijaju strane stanice direktno. NK stanice su druga vrsta limfocita, one uništavaju strane stanice tako što se «priljube» na stranu stanicu i direktno na njih ispuštaju snažne spojeve koji unište membranu stanice. Za razliku od T stanica, NK stanice mogu uništiti stranu stanicu bez prepoznavanja specifičnog antigena (one pripadaju prirođenoj imunosti).
- Dendritičke stanice, koje pomažu T stanicama (cells derived from marrow that assist T cells). Da bi T stanica odgovorila na antigen, dendritičke stanice prvo obrade antigen te prezentiraju specifični dio antigena T stanici, što rezultira aktivacijom T stanice.
Tumor nastaje tako da najčešće dođe do promjene na razini DNK u jednoj stanici. Većinu takvih promjena stanični mehanizmi prepoznaju i «poprave» tijekom podjele stanice, ili ako ne mogu popraviti, pokrene se mehanizam za samouništenje stanice. Ukoliko stanični mehanizmi zataje, postoji mogućnost da imunološki sustav prepozna stanicu kao stranu i uništi je. To će se dogoditi samo ako ta promijenjena stanica ima na površini antigen različit od onih koje nose zdrave stanice. Također znamo da rak umanjuje imunološku spremnost organizma, odnosno može izbjeći prepoznavanje antigena koji on nosi kao stranih, što je još jedan faktor koji utječe na to da imunološki sistem ne može prepoznati stanice raka kao strane stanice. Neki rakovi krvi, kao što je limfom, češće se pojavljuju kod ljudi čiji je imunološki sistem oslabljen zbog bolesti (AIDS) ili dugotrajnih terapija lijekovima. No međutim i kod puno zdravih ljudi, kod kojih stanice imunološkog sustava funkcioniraju normalno, događaju se promjene u strukturi DNK, i to izmakne «detekciji organizma» i preraste u tumor.
