Primjena novih lijekova u liječenju bolesnika s malignom bolesti omogućila je dugotrajno preživljavanje tih bolesnika, a patnja uzrokovana bolešću znatno je smanjena. Provođenje dugotrajne terapije zahtijeva dobru komunikaciju liječnika s pacijentima i članovima njihove obitelji. Zaseban problem je komunikacija zdravstvenog osoblja s umirućim bolesnikom, što zdravstveno osoblje, zbog manjka u edukaciji i zbog emocionalnog opterećenja, nastoji izbjeći.
Kad govorimo o teško oboljelim osobama u prvom redu mislimo na onkološke bolesnike. Onkološka je bolest teški teret bolesniku i njegovoj obitelji u trenutku postavljanja dijagnoze, ali i tijekom liječenja. Jednako teške mogu biti i kronične ne-maligne bolesti koje ograničavaju normalne aktivnosti bolesnika, smanjuju radnu sposobnost, onemogućavaju životne radosti, ograničuju i mijenjaju životne planove i zahtijevaju sudjelovanje cijele obitelji u liječenju i svakodnevnim aktivnostima bolesnika. Ipak, neke onkološke bolesti nisu teške iako one prema načinu nastanka i prirodi bolesti spadaju u onkološke bolesti. To su one onkološke bolesti kod kojih je samo promijenjen laboratorijski ili fizikalni nalaz, a drugih simptoma zapravo nema. Primjer takve bolesti su neki oblici kronične limfocitne leukemije.
Svi problemi koje donosi teška onkološka bolest mnogo su više naglašeni, pojavljuju se u kraćem vremenskom razdoblju negoli kod kroničnih bolesti koje su također teške po tijeku bolesti, načinu liječenja i ishodu. Zbog toga je odnos liječnika prema onkološkom bolesniku poseban, a poteškoće su veće negoli kod drugih dijagnostičkih i terapijskih postupaka u kliničkoj medicini.
Zdravstvenu skrb bolesnika s onkološkom bolesti provode liječnici koji dijagnosticiraju i liječe onkološke bolesti - internist, klinički citolog, patolog, radiolog, kirurg, hematolog, onkolog, radioterapeut, no još bi trebali biti uključeni psihoterapeut i dušobrižnik. Njihov je zajednički cilj i zadaća boljitak pacijenta primjenom najučinkovitijih dijagnostičkih i terapijskih metoda. Svi oni trebaju čuvati ljudsko dostojanstvo pacijenta, jer je on egzistencijalno ugrožen, a psihički i emocionalno promijenjen. Pri svemu tome terapeut treba voditi računa i o obitelji bolesnika na koju utječe teret teške bolesti.
Izvor:
- www.plivamed.net, autor članka: Doc. dr. sc. Ana Planinc-Peraica, dr. med.
