U maloj zdjelici jajnici su organi koji su najčešće zahvaćeni metastazama. Kod dvije trećine bolesnica promjene su obostrane, a očituju se kao čvorovi na površini jajnika ili difuzno povećani jajnik. Sklonost metastaziranju u jajnike pokazuju zloćudni tumori probavnog trakta, dojke i tumori okolnih zdjeličnih organa. Zajedno čine 6% ovarijskih tumora, a metastaze nastaju direktnim širenjem, hematogeno, limfogeno ili transcelomski na površinu jajnika.
Krukenbergovi tumori predstavljaju difuzno povećane jajnike infiltrirane metastazama. Čine 30-40% metastatskih karcinoma jajnika, a oko polovice pacijentica su žene do 40 godina starosti. Primarni tumor je najčešće lokaliziran u želucu.
Na jajnicima se pojavljuju obostrano, a na prerezu su sivožute boje, djelomice lobulirani. Ponekad su ispunjeni cistama mucinoznog sadržaja. Mikroskopski se nalazi mnoštvo mucinoznih stanica koje imaju oblik prstena pečatnjaka (2). Dijagnoza ovarijskog tumora postavlja se ginekološkim pregledom i ultrazvukom. Karakteristične slike nekad nam daje kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonanca. Obrada gastrointestinalnog trakta dati će bolji uvid u sijelo primarnog karcinoma jer, osim želuca, može biti na debelom crijevu (3), crvuljku (4), gušterači (5) i žučnjaku (6).
Obradu bi trebalo napraviti prije operacije u svih pacijentica s obostranim tumorima adneksa, pogotovo ako imaju gastrointestinalne smetnje. Najčešći simptomi su bol u trbuhu u 48% slučajeva i rast trbuha sa ili bez ascitesa u 41% pacijentica. Eksploracijom abdomena na laparotomiji identificira se primarni tumor u 84% slučajeva . Terapija je operativna, kako primarnog tumora, tako i kod metastaza u jajnicima. Preporuča se apendektomija kod pacijentica sa Krukenbergovim tumorima ovarija kad se primarni tumor ne može ustanoviti za vrijeme operacije .
Karcinom dojke također može metastazirati u jajnike. Za ranu dijagnozu raka dojke važne su porodična i osobna anamneza, inspekcija, palpacija, ultrazvuk, mamografija i citološka dijagnostika. Oko 45% karcinoma lokalizirano je u gornjem vanjskom kvadrantu dojke, a tumor je lobulirana ružičasta masa u čijem su centru nekrotična žarišta. Ovarijske metastaze su malih dimenzija i rijetko se dijagnosticiraju prije karcinoma dojke. Obično se uoče oko godinu dana iza inicijalnog stadija zloćudnog tumora dojke (7). Histološki ovarijska stroma pokazuje mucinozne vakuole i epitelne stanice s jezgrama na periferiji. Pacijentice koje boluju od karcinoma dojke imaju veći rizik za primarni karcinom endometrija i jajnika . Pošto je diferencijalna dijagnoza između primarnog i metastatskog karcinoma jajnika teška, u slabo diferenciranim tumorima pomažemo se markerima karakterističnim za karcinom dojke.
Karcinomi okolnih zdjeličnih organa mogu se direktno širiti ili metastazirati u ovarije.
Od karcinoma genitalnog trakta zloćudni tumor jajovoda se u 13% bolesnica proširuje na jajnike. Nekad je i patologu teško reći gdje je prvo započeo. Adenokarcinom endometrija direktno implantira površinu jajnika u 5% slučajeva.
Karcinom cerviksa u 1% pacijentica može metastazirati u ovarije ali su to uznapredovali klinički stadiji ili adenokarcinomi (8).
Karcinom sigme se može zamijeniti tumorom jajnika.
U dijagnostici nam uz anamnezu i klinički pregled pomaže rektoskopija, irigografija i kolonoskopija. Isto tako, karcinom sigme može metastazirati u ovarije, što se najčešće vidi u mladih pacijentica. Bitan je histološki tip tumora i diferenciranost, ali su skoro uvijek zahvaćeni limfni čvorovi i peritoneum (9,10).
Zloćudni tumori urinarnog trakta mogu također metastazirati na jajnike. Karcinomi mokraćnog mjehura su uglavnom podrijetla prijelaznog epitela. Najveći broj bolesnica javlja se liječniku zbog hematurije ili iritativnih smetnji donjih mokraćnih puteva udruženih s uroinfekcijom. Mogu metastazirati na ovarije, a u dijagnostici nam pomaže cistoskopija i kompjutorizirana tomografija.
Opisani su i metastatski tumori bubrega. Oni se prvo dijagnosticiraju i tretiraju jao karcinomi jajnika, a onda, uz pomoć infizijske urografije i ultrazvuka, otkrivaju primarna sijela.
Retroperitonealni tumori u zdjelici se mogu zamijeniti sa tumorom jajnika. Oni potječu iz živčanog, limfatičnog i vezivnog tkiva. Najčešće su maligni, a simptome izazivaju kad svojom veličinom vrše pritisak na zdjelične organe. Schwannomi iz živčanog tkiva nalaze se u retroperitoneumu u samo 3% slučajeva. Uglavnom su solidni ali mogu imati i cističnih dijelova. Liječe se operacijom i kemoterapijom.
Limfomi mogu enormno povećati zdjelične limfne čvorove, a oko 5% pacijentica s Hodgkinovom bolešću ima metastaze u jajnicima. Velike ovarijske mase se kirurški odstranjuju, a bolesnica se dalje liječi zračenjem ili kemoterapijom.
Opisane su i metastaze tumora mekih tkiva na jajnicima. Histološki se radilo o rhabdomyosarcomu lokaliziranom u stopalu i podlaktici.
Češći je nalaz metastaza malignog kožnog melanoma na ovarijima. Te pacijentice obično imaju metastaze i u drugim trbušnim organima.
Možemo zaključiti da je jako važna kompletna preoperacijska obrada kod tumora adneksa i temeljita eksploracija abdomena na operaciji. Usprkos tome, u nekim slučajevima ne može se dijagnosticirati primarno sijelo zloćudnog tumora koji je metastazirao na jajnike.
