Dva su najčešće korištena anti-CD20 protutijela. Prvo je obilježeno s Y-90 (ibritumomab tiuksetan) i odobreno je od američke FDA, a isto tako je odobreno za kliničku praksu i u zemljama Europske zajednice. Drugo protutijelo je obilježeno s I-131 (tositumomab i I -131 tositumomab) i još je u postupku registracije u Europi, dok je registrirano u SAD. Za oba preparata je važno reći da se primjenjuju nakon aplikacije neobilježenih protutijela (rituksimaba). Ta neobilježena protutijela se daju nekoliko sati prije radioaktivnih u obliku infuzije i njihov zadatak je vezati se na antigene onih B stanica koje se nalaze u cirkulaciji. Na taj način 'rirpremaju teren'za vezanje obilježenih protutijela na antigene u tumoru. U slučaju ibritumomab tiuksetana, 250 mg rituksimaba se daje prvi dan, potom opet osmi dan, a unutar 4 sata od te druge infuzije daje se ibritumomab tiuksetan u obliku 10-minutne infuzije. Doza se određuje na osnovu površine tijela bolesnika i broja trombocita. Ukoliko je broj trombocita manji od 100 G/l ibritumomab tiuksetan se ne smije aplicirati zbog moguće hematološke toksičnosti. Tositumomab i I -131 tositumomab se primjenjuje na sličan način, s tom razlikom da se doza individualno određuje za svakog bolesnika na osnovu dozimetrijske studije s malom dozom.
Oba protutijela se mogu aplicirati ambulantno, a bolesnicima se daju posebne upute da bi se smanjila mogućnost eventualnog ozračenja ukućana (osobito važno kog tositumomab i I -131 tositumomaba zbog gama zračenja od I-131).
