Kemoterapija
Akutna leukemija skoro uvijek iziskuje liječenje kombinacijama lijekova protiv raka, što se zove kombinirana kemoterapija. Cilj liječenja je da se iskorijeni većina abnormalnih ćelija i da se normalnim ćelijama dozvoli da ponovno napuče koštanu srž (to se zove indukciona terapija - induction therapy). Možda će biti potrebna hospitalizacija od tri do šest tjedana radi početne kemoterapije, međutim, kasnije se kemoterapija može davati na bazi liječenja u dnevnoj bolnici. Osim toga, možda će biti potrebna izolacija bolesnika, ukoliko je broj limfocita vrlo nizak kako bi se spriječilo izlaganje bolesnika uzročnicima infekcija. Kemoterapija se tipično sastoji od kombinacije 3 do 8 lijekova. Možda će biti potrebna antibiotska terapija kako bi se liječile sekundarne infekcije ukoliko do njih dođe. Kad uslijed kemoterapije krv i koštana srž počnu izgledati normalno i pacijent se osjeća dobro, kaže se da je došlo do kompletne remisije. Važno je shvatiti da kompletna remisija ne znači da je iskorijenjena sva leukemija. Puno istraživanja je posvećeno tome da se razviju bolje tehnike za otkrivanje manjeg broja preostalih ćelija leukemije u srži. Konsolidaciona terapija (consolidation therapy) se primjenjuje kad bolest više nije vidljiva kao rezultat indukcione terapije, ali se zna da je prisutna. Ponovljeni ciklusi kemoterapije daju se u smanjenim dozama, da bi se još više smanjio broj abnormalnih ćelija. U mnogim slučajevima, iako se ne mogu otkriti abnormalne ćelije, mali broj ih još uvijek postoji u koštanoj srži. Ako se radi o takvom slučaju leukemija se može ponovno razviti. To se zove recidiva ili ponovni povrat bolesti. Ponovno liječenje može, ali ne mora izazvati još jednu kompletnu remisiju. U pokušaju da se još više smanji preostala bolest, mogu se davati lijekovi niske doze pod nazivom kemoterapija za održavanje (maintenance chemotherapy). U tom stadiju liječenja, indukciona i konsolidaciona kemoterapija je smanjila broj abnormalnih ćelija na minimum, a cilj je ponovljenih ciklusa terapije za održavanje da drže stvari pod kontrolom u nadi da će bolest proći ili će je uništiti imuni sustav.
Kod djece ALL vrlo dobro reagira na liječenje; do 75% djece s ovom vrstom leukemije postiže potpunu remisiju i kasnije ozdravljenje.
ALL pokazuje sklonost širenju u središnji živčani sustav te iziskuje poseban preventivni pristup liječenju koje se zove profilaksa mozga ili centralnog živčanog sustava (brain or central nervous system prophylaxis). Mnoga sredstva za kemoterapiju koja se koriste za liječenje ALL ne mogu proći moždanu opnu i ući u središnji živčani sustav, ali leukemija može. Profilaksa mozga predstavlja primjenu lijeka direktno u središnji živčani sustav korištenjem lumbalne punkcije kako bi se spriječilo da se leukemija sakrije u ta područja tijekom kemoterapije i da se onda razvija poslije liječenja.
Radioterapija
Terapija radijacijom je korištenje specijalnih rentgenskih zraka, kako bi se uništile ćelije tumora. Ovisno od doze i mjesta na koje je usredotočena terapija ili zračenje, taj način liječenja može prouzrokovati posljedice slične kemoterapiji. Kod nekih vrsta leukemija, koristi se radioterapija mozga ili kralježnice. To može na kratko vrijeme prouzrokovati pospanost i umor koji će se sami od sebe popraviti.
Nakon što se postigne remisija, kemoterapija i/ili terapija zračenjem primjenjuje se aplikacijom u subarahnoidalni prostor kralježnične moždine kako bi se tretirale stanice leukemije koje su mogle prodrijeti u spinalnu tekućinu. Kasnija terapija usmjerena je na sprečavanje recidiva, odnosno povratka bolesti.
Kemoterapija u kombinaciji sa presađivanjem matičnih stanica
Za pojedine pacijente kojima se bolest ponovno pojavi ili se vrati poslije početnog liječenja, može se koristiti presađivanje matičnih stanica.
Termin presađivanja koštane srži korišten je za opis procesa uzimanja stanica iz koštane srži za reinfuziju u pacijenta poslije velikih doza kemoterapije i/ili radioterapije. Taj proces se sada zove presađivanje matičnih stanica (stem cell transplantation).
Matične stanice koje se dijele u koštanoj srži su odgovorne za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca i krvnih pločica. One također u malom broju cirkuliraju u krvi. Da bi se pacijenti izliječili, daju im se velike doze kemoterapije. Problem s tim velikim dozama terapije je taj da se obično normalne matične stanice uništavaju zajedno s preostalim maligno promijenjenim stanicama. Da bi se savladao taj problem, matične stanice se skupljaju prije liječenja i infuzijom se daju pacijentu poslije velikih doza kemoterapije. Te matične stanice rastu u šupljini kostiju i proizvode nova crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca i krvne pločice. Matične stanice su važne gdje god se sakupljaju, bilo u krvi kojom putuju, ili u koštanoj srži gdje se odmaraju i dijele. Matične stanice se mogu prikupiti na razne načine od niza različitih davatelja.
Izvori bazičnih ćelija:
- Koštana srž: bazične ćelije se mogu prikupiti iz koštane srži davatelja. To iziskuje da se davatelju dade opća anesteza, kako bi se ćelije mogle skupiti pomoću brojnih uboda iglom iz karlične koštane srži. Periferalna krv: u jako malom broju bazične ćelije se mogu naći u normalnoj krvi. Poslije kemoterapije ili liječenja stimulantom koštane srži, koji se često zove G-CSF, bazične ćelije napuštaju koštanu srž u sve većem broju i ulaze u perifernu krv. Tada se mogu prikupiti pomoću specijalne tehnike za sakupljanje upotrebom mašine za odvajanje ćelija.
- Krv iz pupčane vrpce: krv iz pupčane vrpce se obično baca kad se rodi dijete. Bogat je izvor bazičnih ćelija. Te ćelije mogu biti izvađene iz bačene vrpce poslije porođaja, permanentno pohranjene i mogu biti izvor srži. Taj proces ne predstavlja nikakav rizik ni za dijete ni za majku.
Davatelji bazičnih ćelija:
- Autologni (Autologous): uzimaju se bazične ćelije samog pacijenta. Mogu se prikupiti kad je pacijent u remisiji. (auto = sam)
- Brat/sestra: od kompatibilnog brata ili sestre, ili rjeđe, od nekog drugog člana obitelji. (U prošlosti se ovo zvalo alogeneično (allogeneic)).
- Bez srodstva: bazične ćelije se mogu prikupiti od dobrovoljaca koji su registrirani u jednom od mnogih registara za davanje koštane srži ili krvi iz pupčane vrpce širom svijeta. Kompatibilni davatelji se mogu pronaći pomoću kompjuterskih metoda za pretragu.
Te procedure nisu za svakog odgovarajuće ni raspoložive. Za liječnike, medicinske sestre i osoblje i za obitelji predstavljaju ogroman pothvat, a za pacijenta veliki rizik. Međutim, kad je to moguće, presađivanje nudi najbolju mogućnost za ozdravljenje od mnogih bolesti.
Transplantacija koštane srži nakon kemoterapije visokim dozama jedini je izbor liječenja za slučajeve kad dolazi do recidiva ili kad oni ne reagiraju na druga liječenja.
Novi načini liječenja - modifikatori bioloških reakcija
Postoji sve veći interes za proizvodnju velikih količina tvari, koje se normalno nalaze u tijelu, a koje bi se koristile u liječenju leukemije, limfoma i mijeloma. Uglavnom se sastoje od četiri vrste:
- one koje mogu omesti proizvodnju abnormalnih ćelija (kao što je Interferon koji se koristi kod CML),
- one koje mogu stimulirati povratak normalne srži (kao što je faktor za stimuliranje kolonije),
- one koje mogu stimulirati ćelije leukemije da na neko vrijeme normalno sazrijevaju (retinoična kiselina), i
- • one koje pomažu imunom sustavu da uništi abnormalne ćelije (kao što su monoklonska antitijela).
Postoji jedna relativno rijetka bolest, koja se zove leukemija dlakastih ćelija, koja dramatično reagira na Interferon, ali sad ima boljih sredstava koja se koriste, kao što je Cladribine.
Na svim područjima se vrše studije i istraživanje.
Terapija tyrosine-kinase inhibitorom
Tyrosine-kinase inhibitor je lijek koji blokira enzim tyrosine-kinase, koji uzrokuje porast bijelih krvnih zrnaca, više nego što tijelo treba. Postoje dvije vrste takvih lijekova: imatinib mesylate (Gleevec) i dasatinib. Imatinib se koristi uglavnom u liječenju AML, a dasatinib u liječenju ALL.
Moguće komplikacije liječenja su:
- DIK (diseminirana intravaskularna koagulacija), stanje u kojem dolazi do stvaranja ugrušaka u sitnim krvnim žilama tijela,
- recidiv ALL,
- teška infekcija.
