"Kad sam obolio od raka, imao sam 20 godina. Svi moji planovi o studiju, budućem zaposlenju i stvaranju obitelji činili su mi se nedostižnima i izgubljenima."
"Činilo mi se da sam jedini 30-godišnjak sa malignom dijagnozom. Priključivši se grupi podrške, uvidio sam da nisam jedini."
Suočiti se sa malignom bolešću u dvadesetim i tridesetim godinama je teško, naročito jer se u tim godinama najmanje očekuje bolest. Pitanja i brige se mogu bitno razlikovati od onih koja postavljaju stariji sa sličnim ili istim dijagnozama.
Druženje sa grupom vršnjaka koji prolaze ili su prošli slično iskustvo, zaista može pomoći na način da se mlada osoba ne osjeća usamljeno i izolirano.
Ako imate pitanja, ili jednostavno imate potrebu razgovarati, udruga vas može povezati sa ljudima iste dobi koji prolaze slično iskustvo kao i vi.
