Bolesnika ne možemo liječiti bez njegovog pristanka, a on pak pristanak može dati samo ako je upoznat s dijagnozom i načinom liječenja. Prema Europskoj deklaraciji o unapređenju prava pacijenata SZO (Amsterdam, 1994) pacijenti imaju "pravo biti potpuno obaviješteni o svom zdravstvenom stanju ", ali također "preduvjet za bilo kakav medicinski postupak jest pristanak pacijenta, koji je o postupku potpuno obaviješten".
Zakon o zaštiti prava pacijenata donesen je u Hrvatskom saboru u studenom 2004. godine, a stupio je na snagu u prosincu 2004. (objavljen je u Narodnim novinama br. 169/2004). Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi izdaje knjižicu "Zakon o zaštiti prava pacijenata" i distribuira je svim zdravstvenim ustanovama 2005. godine. Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata, pacijenti imaju pravo na suodlučivanje, što omogućuje pravo na obaviještenost. Liječnik mora pacijenta informirati na razumljiv način o raspoloživim mogućnostima liječenja. Bolesnik ima pravo konzultirati i drugog liječnika, ima pravo na drugo stručno mišljenje.
Dijagnozu maligne bolesti pacijentu treba reći kirurg nakon operativnog zahvata kojim je dijagnosticirao malignu bolest, pulmolog nakon bronhoskopije, gastroenterolog nakon gastroskopije ili kolonoskopije. Liječnik obiteljske medicine pripremit će bolesnika da bi se moglo raditi o tumorskoj ili leukemijskoj bolesti. S bolesnikom će razgovarati i o njegovoj bolesti ga obavijestiti i onkolog ili hematolog koji je dijagnosticirao bolest, ustvrdio proširenost bolesti i koji će ga dalje liječiti.
Bolesnika valja obavijestiti o rezultatima pretraga i o dijagnozi maligne bolesti. U razgovoru s njim treba pokazati iskrenost i to bolesnik treba osjetiti. Bolesniku treba reći istinu, ali tako da ga istina ne slomi nego da mu dade poticaj za borbu s opakom bolešću. Ali odmah iza dijagnoze valja reći i što iza toga slijedi. Treba odmah reći da dijagnoza nije kraj, nego početak liječenja.
Pri priopćavanju dijagnoze maligne bolesti treba dati do znanja da je dijagnoza istinita. Istodobno treba pokazati interes za bolesnika i njegove probleme, treba osluškivati želje bolesnika. Naime, rijetki su bolesnici koji ne žele čuti dijagnozu ili kad je već čuju ne žele znati pojedinosti liječenja.
Tablica 1. Preporuke kod priopćavanja loših vijesti.
- Osigurati odgovarajuće mjesto i vrijeme
- Dati neophodne osnovne informacije
- Biti izravan, izbjegavati kolokvijalne izraze i eufemizme
- U razgovoru dopustiti šutnju i emocionalno izražavanje
- Ustanoviti i procijeniti reakcije pacijenata
- Odgovoriti na trenutačnu tjeskobu i nelagodu
