Mostovi između bolesnika, obitelji i hospicijske grupe moraju se uspostavljati. Važno je raditi kao grupa, kako nitko nebi bio preopterećen odgovoronošću.
Zašto se hospicijski tim mora susresti sa obitelji i njezinim članovima?
Zato da uspiju razumjeti bolesnika i njegove simptome. Oni mogu biti samo poruka. Reakcije se bolesnika isprepliću sa reakcijama obitelji. Na ovaj se način otvara mogućnost upotrebe obiteljskih snaga i izvora, umjesto da budemo mi jedini spasitelji. Naše reakcije mogu značajno utjecati na period žalovanja i sposobnost borbe obitelji u budućim krizama. To vrijedi posebno kad se radi o djeci.
Zašto obitelj treba mostove?
U obitelji dolazi do kriza i do loma saobračaja. Susprežu se osjećaji kako bi “zaštitili” jedni druge. Dolazi do društvene osamljenosti. Dolazi do preraspodjele uloga. Zbog gubitka roditeljske uloge razvija se emocionalna bol. Zbog preuzimanja nove poslovne uloge razvija se panika. Osjećaj krivnje, ljutnje, žalosti dovodi do smetenog ponašanja. Ako se mostovi ne izgrade stvorit će se zavjera straha i negacije i to u ljudi koji nose najteži teret. Panika udaljuje ljude jedne od drugih. Zatomljeni osjećaji mogu izazvati eksplozije ljutnje bolesnika, rođaka, personala. Ako mi postupamo nejasno i nesigurno možemo pripomoći stvaranju obitelji koja boluju od emocionalnog raka neizrečenih strahova i nesaopćenih osjećaja.
Jedan sastanak sa obitelji može mnogo toga promjeniti!
Ovakav sastanak daje mogućnost da se saopći istina i stvori povjerenje. Stvara se mogućnost uključivanja drugih pomagača – crkve ili škole. Imenovanje neizrečenog dovodi do olakšanja.
Kakva je obitelj?
- Treba saznati kakvo značenje ima bolest za bolesnika (prošli gubici i bolest).
- Treba saznati koju ulogu ima bolesnik u obitelji. (npr. mirotvorac).
- Kakva će praznina nastati poslije smrti bolesnika?
- Kako utječe na bolesnika povijest života drugih članova?
- Koji su uobičajeni obiteljski mitovi? (“mi smo rak-obitelj-mi umiremo u bolovima”)
- Kako se obitelj borila u predhodnim krizama? Koje su druge krize aktualne obitelji?
- Olakšati emocionalno izražavanje – ne potiskivanje osjećaja
- Treba postavljati izravna pitanja. Npr, “Što je za vas trenutačno najgore”? ili “Što vas najviše brine u bolesti?”ili “Tko je u obitelji najjače pogođen vašom bolesti?”
- Treba priznati emocionalnu bol i patnju!
- Treba pratiti govor tijela!
- Treba predvidjeti bol i strahove!
Suprotnost generacija je činjenica, treba je prepoznati i dopustiti razlike. Treba pomoći obitelji da dopusti svojim članovima da se promjene. Jaki i konfliktni osjećaji su normalni (ljubav, ljutnja, krivnja, kajanje). Nesigurnost je problem za sve. Rečenice kao “možete mi pomoći da malo bolje razumijem!” ili “kako se osjećate zbog toga?” mogu učiniti osjećaje jasnijim.
Rješavanje problema
Treba koristiti prošle i sadašnje događaje kako bi članovima obitelji dokazali da su preživjeli teške događaje uspješno;
- “Jeste li se već prije borili sa sličnim događajima, uz slične osjećaje?”
- “Što vam najviše pomaže?”
- “Što u prvom redu očekujete od vaših sugovornika?”
Priopćavanje podataka
Osigurajte obitelji mogućnost da zajedno pita neugodna pitanja. Pomozite ljudima da izreknu neugodne stvari upotrebljavajući jasne riječi kao –“ rak, žalostan, srdit”.
- “Što želite znati o vašoj bolesti ili liječenju.?
- Da li je itko od vaših poznanika imao rak?
- Što se desilo?”
- Izbjegavajte neistinita ohrabrenja, to povećava osamljenost.
Tišina i dodir
Tišina je važna za mišljenje i osjećanje. Dodir ima snagu kada su riječi neprimjerene.
Djeca
Potičite njihovu prisutnost. Za njih su maštanja često gora od realnosti. Naša želja da ih se zaštiti može ih izolirati. Treba im dati mogućnost da pitaju.
izvor:
- www.hospicij-hrvatska.hr
