Terapija cjepivom ili aktivna imunoterapija, obećavajući je novi pristup poticanju stanice imunološkog sustava da uoče stanice raka. Za razliku od uobičajenog cjepiva, cilj ovakve terapije cjepivom nije spriječiti bolest, nego tretirati postojeću bolest. Terapija cjepivom temelji se na pokušaju da se tumorske stanice učine «vidljivima» imunološkom sustavu i da ih isti prepozna kao strane.
Postoji dva pristupa u razvoju terapije cjepivom:
- Cjepivo se proizvodi od tumorskih stanica pacijenta. Kako bi dobili dovoljno stanica, potrebno je dobiti tumorsko tkivo biopsijom. «Osobno» cjepivo koje sadrži specifičan tumorski protein, obrađuje se u laboratoriju. Obično treba nekoliko mjeseci da se proizvede cjepivo, no trenutno se istražuju metode kojima bi se taj postupak mogao ubrzati.
- Drugi pristup ne zahtijeva biopsiju. Proizvodi se cjepivo koje nosi antigene koji su zajednički određenom tipu malignosti, te se može koristiti kod bilo kojeg pacijenta koji boluje od tog tipa malignosti. Kod ovog pristupa cjepivo nije personalizirano. Cjepivo se obično ubrizgava injekcijom. Često se uz cjepivo, pacijentima daje i tvar za pojačavanje imuniteta, Granulocyte-macrophage colony stimulating factor (GM-CSF). GM-CSF pomaže u stimulaciji dendritičkih stanica.
Većina pacijenata, koja je primala terapiju cjepivom, osjetili su crvenilo i otečenost kože na mjestu uboda; takoder i vrućicu, bolove u kostima i zglobovima te simptome slične prehladi. Svi ovi simptomi pojavljivali su se i do par dana nakon injekcije. Također su moguce i alergijske reakcije.
Znanstvenici i liječnici trenutno zajedno surađuju kako bi utvrdili koji pacijenti dobro reagiraju na imunoterapiju, koliko dugo imunoterapija treba trajati i koje kombinacije su prikladne za kojeg pacijenta.
