Neki bolesnici s rakom žele o svojoj bolesti i liječenju znati sve detalje, a drugima je draže da saznaju samo opće informacije. Odluka o tome koliko informacija želi saznati bolesnik isključivo je njegova. Međutim, bolesnici koji primaju kemoterapiju neka pitanja trebaju postaviti.
Liječniku, medicinskoj sestri ili ljekarniku bolesnik uvijek i bez ustručavanja treba postaviti sva pitanja na koja želimo dobiti odgovor. Ukoliko bolesnik ne razumije odgovor, treba tražiti objašnjenje. Ne postoje "glupa" pitanja, naročito kada se radi o raku ili terapiji. Da biste bili sigurni da ćete dobiti sve odgovore, sastavite listu pitanja na papir prije razgovora sa liječnikom. Ovdje su neka od najčešćih pitanja koja možete postaviti liječniku.
- Gdje ću dobivati kemoterapiju?
- Koliko ću često i koliko dugo dobivati kemoterapiju?
- Kako ću dobivati kemoterapiju?
- Koje ću lijekove dobivati?
- Boli li kemoterapija?
- Mogu li tijekom liječenja kemoterapijom uzimati druge lijekove?
- Hoću li tijekom kemoterapije i nakon nje moći raditi?
- Kako mogu znati djeluje li kemoterapija?
- Koje su nuspojave najčešće tijekom kemoterapije ili nakon nje?
- Što uzrokuje nuspojave?
- Koliko dugo traju nuspojave?
- Kako se moram hraniti tijekom kemoterapije?
Slijedi prilog odgovora na nabrojena pitanja.
1. Gdje ću dobivati kemoterapiju?
Kemoterapija se može odvijati kod kuće, ambulantno kod vašeg liječnika, ambulantno u bolnici ili samo u bolnici. Gdje ćete je dobivati, ovisi o upotrijebljenom lijeku, odnosno lijekovima, usvojenim smjernicama bolnice u kojoj se liječ ite i o tome čemu daje prednost vaš liječnik. Kad kemoterapiju dobijete prvi put, možda ćete nakratko morati ostati u bolnici da se omogući precizno praćenje učinaka upotrijebljenih lijekova i da se naprave potrebna prilagođavanja.
2. Koliko ću često i koliko dugo dobivati kemoterapiju?
Učestalost i trajanje kemoterapije ovise o tome, kakav rak imate, o ciljevima liječenja, upotrijebljenim lijekovima i reakciji vašega tijela na nju. Kemoterapiju možete dobivati svaki dan, svaki tjedan ili svaki mjesec. Često se kemoterapija upotrebljava i u izmjeničnim ciklusima (neko vrijeme da, neko vrijeme ne), koji uključuju razdoblja "odmaranja", tijekom kojih tijelo stvara nove, zdrave stanice i obnavlja snagu. Vaš će vam liječnik okvirno reći koliko biste vremena trebali dobivati kemoterapiju. Bez obzira na to kakav raspored liječenja izabere liječnik, vrlo je važno da ga se držite jer se inače može dogoditi da lijekovi protiv raka ne postignu željeni učinak. Ponekad će liječnik liječenje odgoditi zbog nalaza određenih pretraga krvi. U tom će vam slučaju reći kako ćete postupati u tom razdoblju i kada će biti pravo vrijeme za nastavak liječenja.
3. Kako ću dobivati kemoterapiju?
Način uporabe kemoterapije ovisi o vrsti raka i primijenjenog lijeka, odnosno lijekova. Možete je dobivati:
- u venu (intravenski, iv.). Kod tog načina lijek ćete dobiti tankom iglom umetnutom u venu, obično na ruci. Druga je mogućnost uporaba lijekova kateterom, tankom cjevčicom smještenom u veliku tjelesnu venu; kateter ostaje usađen dok je potreban. Takav kateter zovemo centralnim venskim kateterom. Ponekad je spojen na priključno mjesto ("port"), a to je malen plastični ili kovinski priključak kirurški usađen pod kožu.
- za gutanje (peroralno, per os, po.). Lijek ćete progutati, kao i brojne druge.
- u mišić (intramuskularno, im.), pod kožu (supkutano, sc.) ili neposredno u oboljeli dio kože (intralezijski, il.). Injekciju ćete dobiti iglom.
- lokalno (topično). Lijek se nanosi na kožu.
Kemoterapija se može kateterom dati i u pojedine dijelove tijela. Kateter se može smjestiti npr. u prostor hrptenjače, trbušnu šupljinu, mokraćni mjehur ili jetru. Liječnik ili medicinska sestra za pojedine vrste katetera najvjerojatnije će upotrebljavati stručne izraze. Tako je npr. intratekalni kateter namijenjen za primjenu lijekova u prostor hrptenjače (u spinalnu tekućinu), a intrakavitarni kateteri mogu se smjestiti u trbuh, zdjelicu ili prsni koš. Za reguliranje brzine dotjecanja kemoterapije upotrebljavaju se dvije vrste crpki, vanjske i unutrašnje. Vanjske crpke ostaju izvan tijela. Neke su od njih prijenosne i korisniku omogućuju da se tijekom rada crpke kreće okolo, a vanjske crpke koje nisu prijenosne ograničavaju bolesnikove aktivnosti. Unutrašnje crpke kirurški se usađuju u tijelo, obično odmah ispod kože. U njima je malen spremnik iz kojega lijek teče u kateter. Unutrašnje crpke omogućuju bolesniku da obavlja većinu svojih svakodnevnih poslova.
4. Koje ću lijekove dobivati?
Liječnik će odlučiti koji je lijek ili lijekovi za vas najprimjereniji. Odluka ovisi o tome koju vrste raka imate i gdje, o njegovoj veličini, njegovu utjecaju na normalno djelovanje tijela i vašem općem zdravstvenom stanju. Možda će vam liječnik predložiti da se uključite u kliničko ispitivanje neke nove kemoterapije, a razgovor o toj mogućnosti možete započeti i sami. Bolesnici koji sudjeluju u kliničkom ispitivanju mogu biti prvi kojima poboljšani načini liječenja koriste. Osim toga, ti bolesnici značajno pridonose medicini jer rezultati takvih ispitivanja pomažu brojnim ljudima. Bolesnici mogu sudjelovati u kliničkim ispitivanjima jedino ako se za to sami odluče. Osim toga, iz ispitivanja se u bilo kojem trenutku mogu povući.
5. Boli li kemoterapija?
Pri intravenskoj primjeni najčešće ćete imati sličan osjećaj kao kod vađenja krvi za neku pretragu. Ponekad se na početku intravenske primjene javlja osjećaj hladnoće ili neobičan osjećaj u predjelu injiciranja. O tim osjećajima uvijek recite liječniku ili medicinskoj sestri. Isto tako morate reći o bolovima i osjeć aju pečenja ili nekom drugom neugodnom osjećaju koji se javlja kod intravenske primjene lijekova ili poslije nje. Brojnim bolesnicima intravenska igla zabodena u ruku ne predstavlja nikakvu poteškoću. Ako je međutim nekom bolesniku to zbog bilo kakva razloga teško ili ako zabadanje igle za svako liječenje postane otežano, obično se može upotrijebiti centralni venski kateter ili port. Tako se može izbjeći ponavljajuće zabadanje igle u venu. Ako je centralni venski kateter ili port pravilno smješten i nadziran, ne uzrokuje bolove ili nelagodu iako bolesnik obično osjeća da je usađen. Važno je da liječniku ili medicinskoj sestri kažete za svaku bol ili nelagodu povezanu s kateterom ili portom.
6. Mogu li tijekom liječenja kemoterapijom uzimati druge lijekove?
Neki lijekovi mogu ometati učinke kemoterapije. Zato prije početka kemoterapije liječniku morate donijeti popis svih lijekova koje uzimate. Popis mora sadržavati ime lijeka, učestalost njegove primjene, uzrok njegove primjene i dozu. Nemojte zaboraviti upisati i lijekove koje ste dobili bez recepta, npr. laksative, lijekove protiv prehlade, lijekove protiv bolova i vitamine. Liječnik će vam reći morate li prije početka kemoterapije neki od tih lijekova prestati uzimati, a ljekarnik vam može podrobnije objasniti zašto. Kad kemoterapija jednom započne, s liječnikom se uvijek posavjetujte prije nego što počnete uzimati neki novi lijek ili prestanete uzimati lijek koji uzimate.
7. Hoću li tijekom kemoterapije i nakon nje moći raditi?
Većina ljudi tijekom liječenja lijekovima protiv raka nastavlja s radom. Raspored liječenja može se oblikovati tako da dobivate lijekove popodne, uvečer ili neposredno prije vikenda, tako da što manje remete vaš radni dan. Ako ste zbog kemoterapije vrlo umorni, razmislite o privremenom prilagođavanju radnog vremena. S poslodavcem razgovarajte o svojim trenutnim potrebama i željama. Možda se možete dogovoriti za skraćeno radno vrijeme ili dio službenih zadataka obavite kod kuće.
8. Kako mogu znati djeluje li kemoterapija?
Liječnik i medicinska sestra upotrijebit će više načina koji će pokazati kako dobro djeluje vaše liječenje. Imat ćete česte preglede tijela, pretrage krvi te rendgenska i druga slikanja. Upravo te pretrage i pregledi omogućuju nadzor uspjeha liječenja. Eventualne nuspojave (kao što su npr. mučnina ili ispadanje kose) javljaju se zato što kemoterapija osim na stanice raka djeluje i na neke zdrave stanice. No one nam o djelovanju kemoterapije govore vrlo malo. Ljudi ponekad misle da bez nuspojava nema učinkovitih lijekova ili pak da nuspojave znače neučinkovito liječenje. Međutim, nuspojave - ili neželjeni učinci, kako ih također zovemo - od čovjeka do čovjeka i od lijeka do lijeka tako se razlikuju da njihova prisutnost ili odsutnost nisu znak učinkovitosti ili neučinkovitosti terapije.
9. Koje su nuspojave najčešće tijekom kemoterapije ili nakon nje?
Najčešće su nuspojave tijekom kemoterapije ili nakon nje:
- Mučnina i povraćanje: Kemoterapija može uzrokovati mučninu i povraćanje jer djeluje na želudac, utječe na moždani centar za povraćanje ili jedno i drugo. Ta reakcija na kemoterapiju razlikuje se od čovjeka do čovjeka i od lijeka do lijeka. Neki bolesnici npr. nikada ne povraćaju i nikada ne osjećaju mučninu. Drugi većinu vremena osjećaju blagu mučninu, a treći dožive jaku mučninu kratko vrijeme tijekom liječenja ili nakon njega. Simptomi se mogu pojaviti ubrzo nakon liječenja ili više sati poslije njega. Mučnina može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Liječniku morate reći ako vam je jako loše i/ili ste povraćali više od jednog dana; isto vrijedi ako osjetite tako veliku mučninu da u sebi ne možete zadržati tekućinu. Mučnina i povraćanje gotovo se uvijek mogu svladati ili barem smanjiti. Ako ih doživljavate, liječnik vam može propisati jedan iz širokoga spektra antiemetič nih lijekova, tj. lijekova protiv mučnine i povraćanja. Različiti lijekovi kod različitih ljudi različito djeluju i često za postizanje olakšanja treba iskušati više od jednog lijeka. Nemojte se predati, nego i dalje surađujte sa svojim liječnikom i ljekarnikom da nađete jedan ili više lijekova koji će vam najbolje odgovarati.
- Ispadanje kose: Ispadadanje kose (alopecija) česta je, ali nikako ne i obavezna nuspojava kemoterapije. Liječnik će vam reći postoji li tijekom uporabe vašega lijeka/ lijekova vjerojatnost ispadanja kose. Kosa se može istanjiti ili posve ispasti. Nakon završetka liječenja obično opet izraste. Nekim ljudima kosa ponovno počne rasti već tijekom liječenja. Ponekad se dogodi da je kosa koja opet izraste drukčije boje ili čvrstine. Ispadanje ponekad ne zahvaća samo kosu već i dlake na tijelu: mogu ispasti dlake na licu, rukama i nogama, ispod pazuha i na spolovilima. Ispadanje kose i dlaka teško je prihvatiti. Osjećaji ljutnje i potištenosti zbog toga česti su i posve normalni. Može vam pomoći ako o njima razgovarate.
- Umor i anemija: Kemoterapija može smanjiti sposobnost koštane moždine za stvaranje crvenih krvnih stanica koje prenose kisik u sve dijelove tijela. Ako je crvenih krvnih stanica premalo, tkiva u tijelu ne dobivaju dovoljno kisika za svoj rad. Govorimo o anemiji. Anemija može izazvati veliku slabost i umor. Neki su od simptoma anemije ošamućenost, osjećaj hladnoće i teško disanje. O svim takvim simptomima morate uvijek reći liječniku. Liječnik će tijekom liječenja često provjeravati vašu krvnu sliku. Ako se broj crvenih krvnih stanica previše smanji, za povećanje njihova broja moždaće vam biti potrebna transfuzija krvi.
- Infekcije: Kemoterapija može povećati sklonost infekcijama. To se događa zato što većina lijekova protiv raka narušava djelovanje koštane moždine i smanjuje njezinu sposobnost za stvaranje bijelih krvnih stanica koji pobjeđuju brojne vrste infekcija. Infekcija se može javiti u gotovo svakom dijelu tijela, između ostalog i u ustima, na koži, u plućima, mokraćnim organima, anusu i spolnim organima. Liječnik će tijekom liječenja kemoterapijom često provjeravati vašu krvnu sliku. Među lijekove koje dobivate za spriječavanje prevelikoga smanjenja broja krvnih stanica možda će uvrstiti i preparate koji potiču nastajanje krvnih stanica. Međutim, broj bijelih krvnih stanica može se smanjiti usprkos dodatnim mjerama. Ako se to dogodi, liječnik će možda odgoditi daljnje liječenje ili će vam na neko vrijeme propisati manju dozu lijeka. Obratite pažnju na znakove koji mogu ukazivati na infekciju (povišena tjelesna temperatura iznad 38 °C, znojenje, osjećaj pečenja kod mokrenja, težak kašalj ili upaljeno grlo?). U tim slučajevima morate se posavjetovati s liječnikom. Za sniženje povišene tjelesne temperature ne upotrebljavajte acetilsalicilnu kiselinu, paracetamol ni druge lijekove, a da se prije ne posavjetujete s liječnikom ili ljekarnikom.
- Poremećaji zgrušavanja krvi: Lijekovi protiv raka mogu oštetiti sposobnost koštane moždine za stvaranje trombocita (krvnih pločica), krvnih stanica koje sudjeluju u nastanku krvnog ugruška i tako pomažu zaustaviti krvarenje. Ako u krvi nema dovoljno trombocita, povećava se sklonost modricama i krvarenjima već nakon manjih ozljeda. Liječniku morate reći ako primijetite neobjašnjive modrice, male crvene točke ispod kože, crvenkastu ili ružičastu mokraću i crnu ili krvavu stolicu. Recite mu također ako se pojave krvarenja iz desni ili nosa. Liječnik će vam tijekom liječenja kemoterapijom često provjeravati broj trombocita u krvi. Ako se taj broj previše smanji, za njegovo povećanje možda ćete dobiti transfuziju. Nemojte uzimati nikakve lijekove, a da se prije ne posavjetujete s liječnikom ili ljekarnikom. To vrijedi i za lijekove protiv bolova koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu i za one koji je ne sadrže (paracetamol, ibuprofen), a isto tako i za sve druge lijekove koje možete dobiti bez recepta. Svi ti lijekovi mogu naime utjecati na djelovanje trombocita.
- Tegobe s ustima, desnima i ždrijelom: Dobra njega usta tijekom liječenja raka vrlo je važna. Lijekovi protiv raka mogu izazvati nastanak ulkusa u ustima i ždrijelu. Ta se tkiva isto tako mogu isušiti, razdražiti ili prokrvariti. Ulkusi u ustima nisu samo bolni, već se također mogu inficirati brojnim klicama koje žive u ustima. Budući da te infekcije tijekom kemoterapije nije lako pobijediti i mogu uzrokovati ozbiljne tegobe, na svaki način treba ih nastojati spriječiti. Potrebna je skrbna njega i redovito ispiranje ustiju. Ako se u ustima jave ulkusi morate se obratiti liječniku ili ljekarniku jer zbog njih može biti potrebno liječenje. Ljekarnik će vam savjetovati pripravak koji biste mogli nanijeti neposredno na ulkuse. Možete ga zamoliti i za lijek kojim ćete ublažiti bolove. Za vlaženje usta možete upotrijebiti pripravak umjetne sline.
- Proljev: Ako kemoterapija zahvati stanice crijevne sluznice, može se pojaviti proljev (rijetka stolica). Ako proljev traje više od 24 sata ili ga prate bolovi ili grčevi, morate nazvati svojega liječnika. U teškim slučajevima može vam propisati antidijaroik (lijek protiv proljeva). Nikako međutim ne uzimajte lijekove protiv proljeva koji se u ljekarni kupuju bez recepta, a da prethodno ne upitate liječnika ili ljekarnika.
- Zatvor: Kod nekih ljudi koji dobivaju kemoterapiju zbog tih se lijekova javlja zatvor. Kod drugih uzrok zatvora može biti smanjena tjelesna aktivnost ili manje unošenje hrane. Ako više od dana ili dva niste imali stolicu, to recite liječniku. Možda će vam biti potreban laksativ, omekšivač stolice ili klistir. Međutim, nijedan od tih lijekova ne smijete upotrijebiti na svoju ruku, bez savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom, osobito ako vam je broj bijelih krvnih stanica malen.
- Učinci na živce i mišice: Živčani sustav seže do svih tjelesnih organa i tkiva. Zato ne iznenađuje da se onda kad kemoterapija zahvati živčane stanice - što se ponekad događa - mogu javiti najrazličitije nuspojave. Tako npr. neki lijekovi mogu uzrokovati perifernu neuropatiju, poremećaj koji izaziva osjećaj žmaraca, pečenja, slabosti ili umrtvljenosti u dlanovima i/ili stopalima. Između ostalih simptoma povezanih sa živčanim sustavom javljaju se poteškoće s ravnotežom, nezgrapnost, tegobe pri skupljanju predmeta i zakopčavanju odjeće, poteškoće u hodanju, bolovi u čeljustima, pogoršanje sluha, bolovi u želucu i zatvor. Neki lijekovi protiv raka osim živaca mogu pogoditi i mišiće te izazvati u njima slabost, umor ili bolove.
- Učinci na kožu i nokte: Tijekom uzimanja kemoterapije možete doživjeti manje tegobe s kožom. Moguće su nuspojave: crvenilo, svrbež, ljuštenje, suhoća i akne. Nokti mogu postati krhki, potamnjeti ili popucati. Na njima se mogu pojaviti okomite crte ili pruge. Za većinu tih tegoba moći ćete se pobrinuti sami. Ako dobijete akne, vodite računa o tome se da vam lice bude čisto i suho. Upotrebljavajte medicinske kreme ili sapune koji se mogu kupiti bez recepta. Protiv svrbeža nanesite na kožu kukuruzni škrob kao da nanosite puder. Suhoću kože pomoći će spriječiti brza tuširanja ili brisanje mokrom spužvom; izbjegavajte duge, vruće kupelji. Dok je koža još vlažna, namažite je kremom ili losionom. Ne upotrebljavajte parfeme, kolonjske vodice ili losione poslije brijanja koji sadrže alkohol. Neki intravenski lijekovi protiv raka uzrokuju vrlo izrazito tamnjenje kože uzduž cijele vene. Neki bolesnici za prikrivanje toga upotrebljavaju kozmetička pomagala, a to može postati otežano i dugotrajno ako je zahvaćeno nekoliko vena, što se ponekad događa. Potamnjeli predjeli tijekom nekoliko mjeseci poslije završetka liječenja obično poprimaju normalnu boju sami od sebe. Izlaganje suncu može povećati učinke nekih lijekova protiv raka na koži. S liječnikom ili ljekarnikom posavjetujte o uporabi losiona za sunčanje sa zaštitnim faktorom najmanje 15, da kožu zaštitite od utjecaja sunca. Možda će vam čak savjetovati da se sunčevoj svjetlosti ne izlažete neposredno ili da upotrijebite neki pripravak, npr. cinkov oksid, koji posve blokira sunčeve zrake. Većina tegoba s kožom nije ozbiljna, ali neke ipak zahtijevaju trenutačno stručno poduzimanje mjera. Pojedini intravenski upotrijebljeni lijekovi npr. uzrokuju ozbiljno i trajno oštećenje tkiva ako isteku iz vene. Ako vas kod intravenske primjene lijeka počne peći ili boljeti, morate to odmah reći liječniku ili medicinskoj sestri. Takvi simptomi doduše ne znače uvijek da je nastupila spomenuta komplikacija, ali u svakom slučaju treba odmah provjeriti što ih uzrokuje. Liječniku, odnosno medicinskoj sestri isto tako odmah recite ako osjetite jak svrbež, ako se na koži razvije osip ili urtikarija ili ako se pojavi pištanje pri disanju ili neke druge poteškoće s disanjem. Ti simptomi mogu značiti alergijsku reakciju koju treba odmah liječiti.
- Učinci na bubrege i mujehr: Neki lijekovi protiv raka nadražuju mokraćni mjehur ili prolazno ili trajno oštećuju bubrege. Liječnika pitajte mogu li to uzrokovati i vaši lijekovi. Obavijestite ga ako primijetite neke simptome koji bi mogli upućivati na poteš koću. Obratite pažnju na osjećaj pečenja ili bolove pri mokrenju, često mokrenje, osjećaj da morate mokriti odmah, crvenkastu ili krvavu mokraću, povišenu tjelesnu temperaturu i tresavicu. Općenito je pametno mnogo piti: to osigurava pravilan mlaz mokraće i pomaž e spriječiti tegobe; ta je mjera osobito važna ako dobivate lijekove koji mogu oštetiti bubrege i mjehur. Pićima se tu smatraju voda, sokovi, kava, čaj, juhe, bezalkoholna pića, sladoled i želei. Liječnik će vam reći morate li unos tekućine povećati. Morate znati da neki lijekovi protiv raka mogu promijeniti boju mokraće (tako da postane narančasta, crvena ili žuta) ili uzrokovati da mokraća dobije jak miris ili miris na lijekove. Lijekovi mogu također utjecati na boju i miris muškoga sjemena. Kod liječnika ili ljekarnika raspitajte se mogu li vaši lijekovi uzrokovati takve promjene.
- Zastajanje tekućine: Tijekom kemoterapije u tijelu se može nakupljati tekućina, i to zbog hormonskih promjena povezanih s liječenjem, zbog učinaka lijekova ili zbog raka. Ako primijetite otjecanje ili napetost lica, ruku, nogu ili trbuha, razgovarajte s liječnikom ili medicinskom sestrom. Možda ćete morati izbjegavati sol i namirnice bogate natrijem. Ako je tegoba izrazita, liječnik će vam možda propisati diuretike, tj. lijekove koji pomažu izlučiti suvišnu tekućinu. Nikako međđutim ne uzimajte lijekove koji izlučuju vodu i na raspolaganju su bez recepta, a da o tome ne upitate liječnika ili ljekarnika.
- Učinci na spolnost: Kemoterapija može utjecati na spolne organe i spolno djelovanje kod muškaraca i žena; to međutim nije obavezno. Nuspojave koje se mogu pojaviti ovise o primijenjenim lijekovima, bolesnikovoj dobi i općem zdravstvenom stanju. Nužna je upotreba kontraceptiva.
10. Što uzrokuje nuspojave?
Stanice raka brzo rastu i dijele se pa su zato lijekovi protiv raka napravljeni tako da uništavaju stanice koje brzo rastu. Međutim, i neke normalne, zdrave stanice razmnožavaju se brzo pa kemoterapija može djelovati i na te stanice. Kad se to dogodi, mogu se pojaviti nuspojave. Normalne stanice koje brzo rastu za koje je najvjerojatnije da će biti zahvaćene kemoterapijom jesu krvne stanice koje nastaju u koštanoj moždini te stanice probavnih organa, spolnih (reproduktivnih) organa i folikula kose. Lijekovi protiv raka mogu djelovati i na stanice srca, bubrega, mjehura, pluća i živčanog sustava.
11. Koliko dugo traju nuspojave?
Većina normalnih stanica nakon završetka kemoterapije brzo se oporavlja i zato većina nuspojava postupno nestaje nakon završetka liječenja, kad zdrave stanice mogu opet normalno rasti. Vrijeme potrebno za svladavanje nekih nuspojava i ponovno prikupljanje energije razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Kako će se brzo stanje bolesnika poboljšati, ovisi od brojnim čimbenicima, uključujući i opće zdravstveno stanje i lijekove koje upotrebljava. Neke nuspojave nestaju prilično brzo, a pojedine posve nestaju tek nakon nekoliko mjeseci ili godina. Ponekad nuspojave mogu trajati čitav život - npr. ako kemoterapija trajno ošteti srce, pluća, bubrege ili spolne organe. Određene vrste kemoterapije tu i tamo uzrokuju odgođene učinke (npr. pojavu drugoga raka) tek nakon mnogo godina. Međutim, važno je znati da kemoterapija brojnim bolesnicima ne uzrokuje nikakve dugoročne tegobe. Dobra je novost i to da je medicinski napredak na području spriječavanja nekih najtežih nuspojava kemoterapije iznimno brz. Liječnici npr. upotrebljavaju brojne nove lijekove i načine liječenja koji povećavaju snažne učinke kemoterapije na stanice raka te ujedno smanjuju njezine štetne utjecaje na zdrave stanice tijela. Bolesnici koji dobivaju kemoterapiju, ponekad gube hrabrost zato što liječenje traje toliko dugo ili zato što imaju nuspojave. Ako vam se to dogodi, posavjetujte se s liječnikom. Možda će moći zamijeniti lijek ili raspored terapije koju dobivate, a možda će vam savjetovati kako smanjiti nuspojave ili postići lakše podnošenje terapije. Nemojte zaboraviti da liječnici ne inzistiraju na liječenju ako očekivane koristi ne opravdavaju eventualne poteškoće koje doživljavate.
12. Kako se moram hraniti tijekom kemoterapije?
Vrlo je važno da tijekom liječenja imate što kvalitetniju prehranu. Tko se dobro hrani, bolje podnosi nuspojave i lakše pobjeđuje infekcije. Osim toga njegovo tijelo brže obnavlja zdrava tkiva. Dobro hranjenje tijekom kemoterapije znači izbor uravnotežene prehrane u kojoj su sve za tijelo potrebne hranjive tvari. Dobar je način za postizanje toga konzumiranje namirnica iz svih ovih skupina: voće i povrće, meso (uključujuć i perad i ribe), žitarice i kruh te mliječni proizvodi. Dobra prehrana znači i dovoljno kalorija za održavanje tjelesne mase i - vrlo važno - dovoljno bjelančevina za stvaranje i obnovu kože, kose, mišića i organa. Za zaštitu mjehura i bubrega možda ćete morati tijekom liječenja i više piti. Čak i ako ste svjesni kako je važna briga za dobru prehranu, mogu doći dani kad vam nije stalo do hrane. Uzrok mogu biti nuspojave, npr. mučnina u želucu ili tegobe s ustima i ždrijelom koji otežavaju gutanje hrane. Gubitak apetita mogu također uzrokovati potištenost i umor. Mala količina alkohola može vas opustiti i povećati vam apetit. S druge strane, alkohol može imati međusobne učinke s nekim lijekovima, smanjiti njihovu učinkovitost ili povećati njihove nuspojave. Zato neki bolesnici tijekom kemoterapije moraju piti manje alkohola ili ga čak uopće ne smiju piti. Vitaminske i mineralne dodatke ne smijete uzimati bez liječnikova znanja i suglasnosti. Vitaminski i mineralni dodaci nikad se ne smiju smatrati zamjenom za medicinsku skrb. Računajte na to da nijedna dijeta i nijedan plan prehrane ne mogu izliječiti rak.
Ukratko smo vam predstavili odgovore na neka najčešća pitanja kojima se opterećuju bolesnici s rakom. Neprestano morate biti svjesni činjenice da samo dobro savjetovanje može osigurati nužno potrebnu suradnju bolesnika tijekom procesa liječenja i upravo ta suradnja najčešće čak odlučujuće utječe na uspješnost liječenja.
izvor: Monika Sonc, Ljekarna onkološkog instituta Ljubljana, Članak preuzet iz Farmaceutskog glasnika broj 9/2004.






