Ultrazvuk je mehanička vibracija vrlo visoke frekvencije, koja prelazi prag čujnosti ljudskog uha, a iznosi više od 20000 titraja u sekundi (iznad 20 kHz). U medicinskoj dijagnostici koristi se ultrazvuk frekvencije između 2-12 MHz. Ultrazvuk je (UZV, ultrasonografija, ehosonografija) metoda je oslikavanja unutarnjih organa koja se temelji na principu refleksije zvučnih valova. Kao dijagnostička tehnika, ultrazvuk je u svakodnevnoj uporabi već 25 godina, a njegova neškodljivost odavno je dokazana.
Francuski znastvenik Langevinu 1918 g. je primjenio obrnuti piezoelektrični efekat što je omogućilo kontrolirano stvaranje ultrazvučnih valova. 1880 g. su Jacque i Pierr Currie otkrili piezoelektrični efekat to jest pojavu da neki kristali (kvarc, tumalin, barijum titanat) pod djelovanjem mehaničkih (npr. zvučnih) oscilacija, stvaraju električni napon na svojim polovima. Langevin) je primjenio obrnuti piezoelektični efekat koji se ogleda u osobini piezoelektičnih kristala da u električnom polju podliježu deformaciji, a čiji su proizvod mehaničke oscilacije to jest pretvaranje električnih oscilacija u ultrazvučne valove. Od tada ultrazvuk dobija široku primjenu u nauci kao što je određivanje morske dubine, određivanje udaljenosti objekata, ispitivanje strukture materijala, omogućavanje kemijskih reakcija kao i široku primjenu u medicini. U medicini se ultrazvuk koristi kao dijagnostičko i kao terapijsko sredstvo.
Moderni ultrazvučni aparati vrlo su složeni. Uređaji se sastoje od pretvarača (sonde) i kućišta aparata s monitorom i perifernim jedinicama (npr. pisač, CD). Sonda je najosjetljiviji i najskuplji dio ultrazvučnog uređaja, sadrži piezoelektrične elemente-kristale koji emitiraju i primaju natrag odbijene valove zvuka. Na taj način ultrazvučne sonde funkcioniraju kao piezoelektrični pretvarači (odašilju i prihvaćaju ultrazvučne valove). Ultrazvučni izvori emitiraju ultrazvučne valove određene frekvencije, koji se reflektiraju od tkiva i potom primaju putem detektora.
U svakodnevnom radu najčešće se koriste sektorske, konveksne (zakrivljene) i linearne sonde. Sonda je dio aparata koji se postavlja na kožu pacijenta iznad organa koji želimo pregledati, kako bi se na ekranu prikazala odgovarajuća slika. Na kožu je potrebno nanijeti gel koji istiskuje mjehuriće zraka između kože i sonde.
Danas postoje posebno razvijene sonde za endokavitarne aplikacije, koje se uvode u tjelesne šupljine:
- transvaginalne sonde - uvode se u rodnicu za prikaz maternice i jajnika,
- transrektalne sonde - uvode se u završni dio debelog crijeva za prikaz prostate,
- transezofagealne sonde - uvode se u jednjak za prikaz srca i prsne aorte.
Da li ultrazvuk djeluje štetno?
Ukoliko je ultrazvuk velikog inteziteta tj. jačine on na organizam ima:
- toplotno djelovanje,
- kavitaciono djelovanje i
- mehaničko djelovanje.
U medicini se koristi ultrazvuk slabe jačine. Prema dosadašnjim istraživanjima, ultrazvuk nije pokazao nikakve štetne biološke ili mehaničke efekte za ljudski organizam i u dijagnostičkim dozama pokazao se potpuno sigurnim. Štetno djelovanje ultrazvuka koji se upotrebljava u medicini nije dokazano. U usporedbi sa CT i MR, ultrazvuk je znatno jeftiniji i dostupan svakoj zdravstvenoj ustanovi. Nema ionizirajućeg zračenja pa se pretraga može ponavljati više puta.
izvor:
- Narodni zdravstveni list broj 540-541/2005. siječanj-veljača
- www.cancer.gov
