Nefroblastom, s incidencijom od 7-ero bolesnika na 1 000 000 djece po godini, čini 6-7% svih malignoma dječje dobi. Iako je J e s s o p prvu nefrektomiju kod bolesnika s nefroblastomom učinio 1877. godine, tumor je dobio naziv po M a x u W i l m s u, koji je 1889. opisao skupinu djece s ovim tumorom. Radioterapija bolesnika s nefroblastomom je uvedena 1915. godine, no prognoza se značajno popravila 1956. kad je F a b e r uveo aktinomicin kao kemoterapiju. Današnja stopa petogodišnjeg preživljenja, koja prelazi 90%, postignuta je kombinacijom kirurgije, kemoterapije i radioterapije. Ovakav napredak rezultat je suradnje u nacionalnim i internacionalnim kliničkim ispitivanjima, uključujući National Wilm’ss Tumor Studies (NWTS) u SAD-u i International Society of Paediatric Oncology (SIOP) u Europi.
Nefroblastom je najčešći urogenitalni tumor dječje dobi, a od svih solidnih malignih tumora nalazi se na 3. mjestu, odmah iza tumora središnjeg živčanog sustava (SŽS-a) i neuroblastoma. Najčešće se dijagnosticira između prve i četvrte godine života. Današnja suvremena dijagnostika, ultrazvuk (UZV), kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR) omogućuju pouzdanu dijagnozu i mogućnost pravilnog izbora terapije. Cilj suvremene terapije nefroblastoma je u podizanju stope preživljenja kao i smanjenje morbiditeta uzrokovanog adjuvantnom kemoterapijom i radioterapijom, posebno kod bolesnika koji su svrstani u prognostički povoljnu skupinu.
Tablica 1. Klasifikacija tumora bubrega dječje dobi
| Benigni | Maligni |
| Mezoblastični nefrom | Wilmsov tumor |
| Cistični nefrom | Clear cell sarkom (metastaze u kosti) |
| Angiomiolipom | Rabdoidni tumor (metastaze u kosti i mozak) |
| Hemangiom, Limfangion | Neuroblastom (najčešće retroperitonealni) |
Izvor: B. Župančić, F. Štampalija, Z. Bahtijarević. Osnovna načela dijagnostike i liječenja nefroblastoma. Paediatr Croat 2006;50:
