Klinicka istraživanja su jedini nacin kojim danas možemo ostvariti napredak u lijecenju zlocudnih bolesti. Iako sudjelovanje u klinickim istraživanjima ne jamci uspješnost lijecenja, ipak istraživaci duboko vjeruju da ce ispitivani novi lijek ili protokol lijecenja biti ucinkovitiji od dotadašnjeg standardnog lijecenja ili u najmanjoj mjeri jednako uspješan. U tom slucaju su dobrovoljni ispitanici prvi pacijenti koji ce primiti novo, najbolje lijecenje za svoju bolest. Sudjelujuci u klinickom istraživanju bolesnik preuzima aktivnu ulogu u svom lijecenju te zajedno s lijecnikom prati tijek lijecenja i kontrolira vlastito zdravstveno stanje. Zahvaljujuci izuzetno kvalitetnoj skrbi i pracenju bolesnika ukljucenih u klinicka istraživanja, koja traju i nakon završetka lijecenja, ta populacija bolesnika ima za 15 % duže preživljenje od bolesnika lijecenih konvencionalnim metodama lijecenja, izvan klinickih istraživanja.






